Premužićeva staza (22. – 24. kolovoza 2025.)
Od 22. do 24. kolovoza 2025. članovi HPD-a Papuk iz Virovitice krenuli su na trodnevni pohod Premužićevom stazom na Velebitu.
1. dan – od Zavižana do Velikog Alana
Na put smo krenuli u 4 ujutro s parkirališta LIDL-a, a već oko 9 sati stigli smo do PD Zavižan gdje je počela naša planinarska avantura. Iako nas je dočekao oblačan dan, dobro raspoloženje ništa nije moglo pokvariti. Na putu prema Rossijevom skloništu uhvatilo nas je par kapi kiše, ali ubrzo je prestala i mogli smo uživati u hodu kroz čudesan kameni svijet – prirodne skulpture ostavile su snažan dojam na sve nas. Uspon na Gromovaču ovaj smo put preskočili, ali ljepota staze bila je i više nego dovoljna. Nakon nekoliko sati hoda stigli smo do Velikog Alana gdje smo se smjestili, večerali i prepustili se odmoru.
2. dan – bura, roštilj i radovi na Skorpovcu
Drugi dan probudili smo se rano i nakon doručka iz ruksaka nastavili hodanje prema Skorpovcu. Putem nas je pratila bura – nekome izazov, nekome osvježenje, ali svima je dobro došlo što nije bilo vruće. Dolaskom na Skorpovac dočekao nas je miris roštilja. Hvala Dubravku koji je preuzeo roštilj-majstorsku palicu i oduševio sve prisutne. Nakon ručka stigla je i prilika da se uključimo u radove oko novog skloništa. Priključili smo se akciji i pomogli skupljati kamenje za suhozid. Bio je to lijep osjećaj – ostaviti mali trag i doprinositi planinarskoj zajednici.
Noćenje u šatorima donijelo je posebnu čar. Pod vedrim nebom, uz zvukove bure i šum vjetra osjetili smo pravi duh planinarenja. Nekima je san bio čvrst, nekima je vreća za spavanje bila pretanka, nekima je bilo vruće, no sigurno je da su svi imali avanturu za pamćenje – uživanje u atmosferi koju može pružiti samo šator na Velebitu.
3. dan – do cilja pa osvježenje u moru
Treći dan ponovo smo krenuli rano i nakon nešto više od pet sati hoda stigli u Baške Oštarije – sretni, zadovoljni i ispunjeni. Nakon ručka spustili smo se do Karlobaga, gdje smo uživali u kupanju u moru, savršenom kontrastu planinskoj svježini prethodnih dana. Na povratku smo još zastali kod vidikovca Kubus odakle se pruža nezaboravan pogled na spoj planine i mora. U večernjim satima vratili smo se u Viroviticu – umorni, ali srca punih lijepih uspomena.
Premužićeva staza i ovaj je put pokazala svu svoju raskoš. Hodali smo kroz kamene pejsaže, iskušali snagu bure, uživali u roštilju (Dubravko, kapa dolje!), pomogli graditi suhozid, spavali u šatorima i na kraju se rashladili u moru. Sve to u samo tri dana – putovanje koje će se dugo pamtiti. Doživjeli smo sve ono što planinarenje čini posebnim – prirodne ljepote, fizički izazov, ali i zajedništvo koje se pamti.
Tanja Kolar Janković
