Kad se spoje planinarenje, more i prekrasno vrijeme, teško da može biti loše.
Naša avantura na Kaštelanski Kozjak krenula je u petak,2. 10. 2026. u 14.00 s parkirališta trgovačkog centra Lidl. Uz usputna stajanja, oko 20.00 sati stižemo u Planinarski dom Malačka (466 n/m) gdje nas dočekuje simpatični domaćin Lucijan. Oko doma je prostrana terasa s jedinstvenim pogledom na Kaštelanski zaljev i Split koji nas je oborio s nogu čim smo parkirali kombije. Smještavamo se u sobe te nakon večernjeg druženja odlazimo na počinak.
U subotu ujutro, nakon doručka, krećemo na ozbiljan pothvat. Kozjak je planina koja ne osvaja toliko visinom koliko svojim izgledom. Pruža se od Kliškog lanca na istoku, što Kozjak dijeli od Mosora pa do prijevoja Malačka na zapadu. Najupečatljiviji dio je južna stijena (dužine 16 km) koja je ujedno i najduža u Hrvatskoj. Pruža prekrasne poglede na Split, Kaštela, Trogir, otoke Brač, Hvar, Šoltu, Vis, Čiovo, Veliki i Mali Drvenik, Korčulu i planine Mosor i Biokovo.
Podijelili smo se u dvije grupe. Trinaest planinara je krenulo prema Solinu gdje se nalazi početna točka za uspon na vrh Sv. Jure (667 mnv) preko „malih skalina“, grubo uklesanog nogostupa na kojem se za uspon pomažemo klinovima i sajlama. Na vrhu smo napravili pauzu za okrjepu i uživanje u pogledu. Nakon odmora nastavljamo svi zajedno do križanja gdje se muški dio ekipe spušta splitskim klinčanim putem do kombija, a ženski dio ekipe nastavlja hrptom Kozjaka prema PD Putalj. I dok smo se mučili sa svladavanjem malih skalina, ostale četiri planinarke kreću na stazu prema najvišem vrhu zapadnog dijela Kozjaka, Sv. Biranj (631 m.n.v.). Na put ih je poveo Ivan, vodič HPD Malačka, koji je vrlo rado uskočio u pomoć našim lijepim damama da ne lutaju planinom. Put prema vrhu počinje od PK Česmina, koja se nalazi malo dalje doma Malačka, a samo područje sadrži splet ekološko-poučno rekreacijskih staza, označenih žuto-zelenim markacijama. Najzanimljivija točka je krška lokva Jezero, u čijoj blizini je izvor pitke vode koji nikad ne presušuje. Kao i kod ostatka Kozjaka, pružaju se vidici prema Splitu, Kaštelama i srednjedalmatinskim otocima. Na stazi su se naše djevojke susretale i s divljim konjima koji su ih znatiželjno promatrali. Oko 16 sati,sve tri grupe sigurno su se vratile nazad u Dom na ručak, iza kojeg je slijedilo ugodno druženje i prepričavanje dojmova sa staza.
U nedjelju, nakon doručka krenuli smo u Split, točnije do park- šume Marjan, smještene na zapadnom djelu splitskog poluotoka, zaštićenog šumovitog brda s najvišim vrhom Telegrin (178 m.n.v.) na kojem se nalazi vidikovac i promatračnica. Neki su šetali, neki su se okupali u još toplom moru, neki su samo uživali u kavi i upijali zrake sunca. Naše kombi vozilo kao da je znalo da nam se ne da ići kući-na parkiralištu nas je dočekala ispuštena guma. Spretne ruke naše muškadije uspjele su je zamijeniti.
Da put kući bude zanimljiviji, pukla je i cijev u motoru te smo i to pokušali „zakrpati“ …donekle uspješno. Uz češća stajanja putem, zbog navedenih okolnosti, u Viroviticu stižemo nešto prije 22 sata, umorni, ali ipak zadovoljni i bogatiji za još jedan prekrasan izlet.
Vodič:
Svjetlana Bardić
Fotogalerija ekipe koja je išla na Sv. Biranj:
Fotogalerija ekipe koja je išla na Sv. Juraj:
Park šuma Marjan:
