Dok je većina ljudi spavala, uključujući i neke planinare koji su trebali već biti na dogovorenom mjestu za polazak na izlet (nećemo imenovati – Danijela), grupa planinara pakirala je stvari u kombi vozila. Krenuli smo puni optimizma (konačno) u 5.00 sati. Stali smo na odmorištu Draganić kako bi udahnuli svježi zrak, pojeli kakav obrok i popili kavu te nastavili prema PD Alan (1305 m), gdje su nas čekali Jasna, Mladen i Ivan. Uputili smo se na kružnu stazu prema vrhu Zečjak (1622 m), drugom po veličini vrhu Srednjeg Velebita. Jedan dio staze pripada poznatoj Premužićevoj stazi.
Pomilovalo nas je prekrasno sunčano vrijeme i lagani vjetar pa nam se pogled gotovo cijelim putem pružao prema kvarnerskim otocima. Uz povremene pauze, stigli smo do vrha, nakon odmora i slikanja krenuli smo prema vrhu Kita (1414 m). S obzirom da je među nama bilo i planinara početnika, koji su sada po prvi puta radili ozbiljne planinarske korake, podijelili smo se u dvije grupe. Brža grupa se uspjela popeti na Kitu. Sporija grupa Kitu nije vidjela, ali zato nije ostala uskraćena za ostale lijepe vidike. Nogu pred nogu, vratili smo se do PD Alan, koji je na naše oduševljenje bio opskrbljen hladnim pićem. Tu se opraštamo s našim Ivanom i nastavljamo vožnju prema Planinarskoj kući Miroslav Hirtz u Jablancu. Domaćica Tina nas je dočekala i raspodijelila u sobe. Dok se večera dovršavala, bacili smo se u more. Prekrasan zalazak sunca neki su proveli uz društvene igre, drugi u šetnji, a neki su samo uživali u pogledu.
Ujutro nas je dočekao divan sunčan dan, sunce nas je izmamilo na terasu i tamo smo pojeli doručak, popili kavu i napunili baterije za dan koji je pred nama. Krenuli smo prema uvali Zavratnica. Kristalno čisto more i visoke litice koje se uzdižu sa svih strana čine Zavratnicu posebnom i zasluženo se nalazi unutar Parka prirode Velebit. Neki kažu da je ova uvala i jedini hrvatski fjord. U uvali se nalazi i potopljeni ratni brod iz drugog svjetskog rata koji je na samo nekoliko metara dubine pa se vidi i sa „obale“. Na kraju uvale je staza do vidikovca s najljepšim pogledom na Zavratnicu pa su neki krenuli na stazu prema vidikovcu, dok su se drugi pak odlučili okupati u moru. Nakon kupanja i sunčanja na plaži, spakirali smo stvari, oprostili se od Jasne i Mladena koji su krenuli svojim putem, a mi smo krenuli prema Crikvenici.
Tamo nas je čekala staza popularno nazvana Ljubavna cestica. S obzirom da je bilo vruće, ponovno smo se podijelili u dvije grupe. Tako su neki ostali i našli mjesto na plaži, a sedmoro nezaustavljivih je krenulo na cesticu. Staza je izgrađena 30-ih godina 20. stoljeća, a kako su je često posjećivali zaljubljeni parovi, što domaći, što turisti, dobila je naziv Ljubavna cestica. Zapravo se radi o mreži staza te postoji 5 ulaza na stazu. Jedan od ulaza je i krajnja kontrolna točka riječke planinarske obilaznice KT 36 .Tko je točno projektirao ovu lijepu stazu, danas se, nažalost, sa sigurnošću ne može utvrditi. Doduše, pretpostavlja se da je ona djelo poznatih šumskih stručnjaka – Alfonsa Kaudersa i Ante Premužića. Na osnovi dokumenata zna se kako je nastala u sklopu projekta “Osnove za turističko i gospodarsko uređenje okolice primorskih kupališta i ljetovališta Crikvenice, Selca i Novog” kojeg je izradio upravo Premužić. Nažalost, Ljubavna cestica je bila posve zanemarena i napuštena nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1998. osnovano je u Crikvenici Društvo Crikveničana čiji su članovi samo godinu nakon odlučili revitalizirati Ljubavnu cesticu.
Laganim hodom stižemo do gradine Badanj, koji je također dio riječke planinarske obilaznice (KT 35). Radi se o najstarijem spomeniku srednjovjekovnog fortifikacijskog graditeljstva u Vinodolu. Antički nalazi svjedoče da je građena u ranobizantskom dobu između 4. do 6. stoljeća. Badanj je smješten uz tok Dubračine (koja je trenutno zbog ljetnih vrućina presušila) i imao je stratešku poziciju. Utvrda biva napuštena u 14. stoljeću nakon velikog potresa. Uz Badanj se veže i legenda o zakopanom blagu kojeg čuva velika zmija, a Hrvati su je navodno čuli od starosjedioca. Napuštamo Badanj bez blaga i spuštamo se prema centru Crikvenice. U gradu se pridružujemo ostatku ekipe te nakon ručka i naravno, kupanja krećemo put kući.
Svjetlana