Subotnje jutro obećavalo je prekrasan dan, a kako se kasnije pokazalo obećanje se je i ispunilo.
Na put prema Papuku krenulo je 13 planinara autobusom, još 3 planinara u vlastitom aranžmanu automobilima, te jedan ali najveseliji i najslađi četveronožni planinar koji je cijelim putem držao tempo i raspoloženje na visokoj razini.
Polazak iz Virovitice u 7:00 protekao je u dobrom raspoloženju, a autobus nas je dovezao do Puklice (kamenolom Šandrovac). Oko 8:00 sati započeli smo uspon stazom koja vodi prema Crnom vrhu (865 m) najvišem vrhu zapadnog Papuka i ujedno najvišoj točki Virovitičko-podravske županije.
Naravno, motivacije nije nedostajalo, ipak se ne ide svaki dan na “krov županije”.
Uspon je bio ispunjen smijehom, dobrim raspoloženjem i, naravno, neizostavnim planinarskim pitanjem koje se s vremenom sve češće čulo:
“Koliko još ima do vrha?”
Negdje oko 10:00 sati stigli smo na vrh. Odmor, uživanje u pogledu, sunce koje je baš lijepo grijalo i nezaobilazna hrana iz ruksaka učinili su svoje. Fotoaparati i mobiteli radili su punom parom, jer ako nema fotografije, kao da se nismo ni popeli.
Nakon zasluženog odmora krenuli smo istim putem natrag, a spust je, kako to obično biva, bio osjetno lakši i brži (ili smo barem tako odlučili vjerovati). 😂
Oko 12:00 sati vraćamo se do autobusa, a planinarski dan zaokružujemo kavom i prepričavanjem dojmova, uz već dobro poznato planiranje novih planinarskih pothvata.
Hvala svima na dobrom raspoloženju, planinarskom duhu i zajedništvu.
Uživajte u vikendu, a do sljedećeg zajedničkog planinarenja.
Planinarski pozdrav! 🥾🌲
Kristijan Paljar
