Petak,12.06. krenuli smo s autobusnog kolodvora u Virovitici prema Savudriji. Putovali smo kroz Sloveniju i uz usputna stajanja u ranim večernjim satima stižemo u kamp Kanegra Plava laguna. Većini nam je to bio prvi ovogodišnji susret s morem, a s obzirom na to da nas je pratilo lijepo vrijeme, suvišno je govoriti o euforiji koju smo osjećali nakon napornog radnog tjedna. Nakon što smo se svi uvjerili da je more idealne temperature i da je i dalje slano, smjestili smo se u bungalove.
Sutradan, u subotu, krećemo ujutro u 6.00 sati i vozimo se oko 10-ak min do mjesta Monte Rosso, odnosno Crveni vrh, iznad Piranskog zaljeva, gdje počinje obilaznica. Započinjemo hodanje oko 6.30 obilaznicom oko 25 km. Teren je bio nezahtjevan, uglavnom šumski, s nekoliko manjih uspona. Pogledi su nam se pružali na Piranski zaljev. Kako smo odmicali od obale i mora prema kontinentalnoj Istri, tako smo prošli kroz mjesta Markovac, Buje, Triban i završili na cesti ispod Grožnjana. Nekima nije bilo dovoljno 8-9 sati hoda pa su odlučili prošetati Grožnjanom, prelijepim srednjovjekovnim istarskim gradićem, koji se smjestio na brežuljku pored rijeke Mirne. 1965. je proglašen gradom umjetnika, a njegove uske popločane ulice prožete su kreativnim stvaralaštvom. Likovni radovi i glazba nastaju u tridesetak kuća, galerija, studija i ateljea u kojima je više umjetnika nego stalnih stanovnika. Nakon obilaska Grožnjana, vratili smo se u kamp gdje smo smješteni, na kupanac, večeru i odmor.
Treći dan, nedjelja, dočekalo nas je neugodno iznenađenje, guma na jednom od kombija kojim smo putovali je bila probušena. Srećom, timskim radom i sposobnošću našeg vozača uspjeli smo u kratkom vremenu riješiti problem i nastavit svoju avanturu. Krenuli smo prema Italiji. Između naselja Sistiana i Duino, u blizini grada Trsta, nalazi se Rilkeova šetnica, Sentiero Rilke, jedna od najljepših obalnih pješačkih staza na sjevernom Jadranu. Ova panoramska šetnica vodi uz same rubove visokih bijelih krških litica. Pruža spektakularan pogled na Tršćanski zaljev i predivni dvorac Duino iz 14. stoljeća smješten na samoj litici. Nazvana je po češko-austrijskom pjesniku Raineru Mariji Rilkeu, koji je početkom 20. stoljeća boravio u dvorcu i ondje dobio inspiraciju za svoja poznata djela Devinske elegije. Staza je duga oko 2 km, prolazi kroz zaštićeni rezervat prirode u Duinu. Duž staze nalaze se uređeni vidikovci postavljeni na stare vojne bunkere i osmatračnice iz Prvog i Drugog svjetskog rata, koji danas služe kao sigurne platforme za fotografiranje. Nakon šetnje, odlučili smo slobodno vrijeme provesti u Trstu, gdje smo ručali i prošetali centrom grada. Puni dojmova, u kasnim poslijepodnevnim satima, krenuli smo kući. Uz usputna stajanja, u Viroviticu smo stigli u večernjim satima.
Vodič: Svjetlana Bardić
